Bio ja danas na Trgu, i sve mi je bilo super, ali ne mogu da ne popljujem onog Š(ta)koru kojeg inače koliko-toliko poštujem, ali samo dok se drži tamburice. Međutim, on danas mnoštvu okupljenom da proslavi olimpijsko zlato rukometaša dade presjek kroz svoje najnovije neuspješnice, s naglaskom na "Milo moje"! Ma milo ti mame tvoje! Nije da on ne bi imao šta pjevati tamo, ok bi bilo par pjesama (a "Ravnicu" i "Matu" bi vjerojatno svi s njim pjevali), no eto on se odlučio na isfuravanje svog novog repertoara. Žali bože, a i rastjerao je rukometaše, koji su još prije 2 godine na proslavi rekli: "Nećemo narodnjake, hoćemo Prljavce"! Toliko! |
Ehhh!Dobro je bilo, ludo je bilo, ali tko će to sve sad stavit na papir, što će reći ekran?! Ne vidim nikog zainteresiranog oko sebe pa ću onda sam sebi u pero diktirati. Doživio sam puno toga lijepog, stvarno neke stvari vrijedi zapisati jer ovo je doista bilo ljetovanje za pamćenje. A kako i može biti drugačije kad nas ide 10 dečkih u jednu kućicu, plus domaćica Mirta i domaćin Hrvoje. Sve skupa 12! Onda se još jave i Landeka i Žir ne bi li mogli prespavat na terasi! Što je previše, previše je. Dobra ekipa, dobre fore i zafrkancija, jedino je znao malo biti problem s higijenom, no koga briga za to. Recimo, po kuhinji kad bih hodao imao sam osjećaj da hodam po prezlama, kad bi netko pojeo zadnji keks iz kutije naravno da bi omot ostao tamo na "šanku", isto tako i s paštetom i "Galom" (to je salama, ali je ne želim reklamirati jer mi se već muči od same pomisli na tu podrigušu). Dalje, u prehrani se nakon par dana mogao osjetiti nedostatak vitamina, jer su jedini koje bismo dobili bili oni iz salame s povrćem, a to nije baš neka zavidna količina. Čudo da netko nije obolio. Naravno, imali smo mi i kuhanih ručaka, tj. pečenih, svih 4 puta, ali budući da smo skoro svi bili muški nikome se nije dalo radit tako priproste stvari kao što su kuhanje i nezaobilazno pranje suđa. Zato nas je spasila ona dobra stara situacija kad "sunce piči a mi roštiljaamooo..." (U pozadini se čuje zveckanje polupraznih pivskih flaša). Samo, htio bih upozoriti na opasnost jedenja roštilja u 4 sata ujutro, nakon dolaska iz vana, ako je isti pečen prethodno popodne. Zna doći do tegoba nejasnog uzroka, koji i nije bitan, bitno je jedino da sutra cijeli dan ne možete jesti, serete svakih sat vremena, a kad vam neko spomene one kobasice od jučer počnete i rigati. To zna biti baš lijepo, pogotovo kad vam baš taj dan dođe cura sa Vira u posjet zajedno s Cajnerima. I onda svi idu na tobogan, idete i vi, no oni ostaju nešto duže, a vi tražite čist wc na Slanici, što i nije tako lako za naći. Eto, zanimljivo je to s 10 muških u kući i jednom nevinom djevojkom. Njoj je vjerojatno bilo prekrasno, jer znam da bi meni, kao i svakom muškarcu bilo ugodno da moram ljetovanje provesti s 10 nepoznatih cura. Neke stvari su imale posebnu draž, recimo Robi se prijavio na teniski turnir u Murteru (koji je usput rečeno i osvojio i pehar ostavio Mirti u sobu a kao prvu nagradu je navodno dobio cjelonoćni blud s zgodnom plavokosom trenericom s Murtera - koliko sam vidio nije iskoristio svoju prvu nagradu), na terenima odmah iznad plaže, tako da je on ustajao u 9 da bi odigrao svoj meč, a mi u 10 da bi taman poslije doručka stigli zajedno na kavu na Slanicu. Pošto je vrijeme često bilo loše, ta kava je bila baš ono najviše što bi se moglo od mora tražiti. Gledaš na Kornate, vjetar puše s mora i donosi ti kapi u lice koje su podigli oni Česi koji igraju picigina zato jer su platili i moraju se kupati iako je 12 stupnjeva vani i vjetar čupa suncobrane, eto to je more. Naravno, na kavu nismo isli svih 10, "jer to je neugodno", ne vec zato sto se među našom 10-orkom profilirala skupina pod nazivom "Asketi", koji su prije podne gledali neke serije na RTL-u sa djevojčicom koja se pretvara u neku slitinu, a poslije podne ono što je vjerojatno najvažnija i najsvetija stvar u njihovim životima: Zvjezdane staze, DS9! Ako smo se recimo vraćali iz Pirovca (s odbojke) oko 5 h, i pošto je most u Tisnom bio zatvoren do pola6, morali smo stajati u redu a ne korisno utrošiti pola sata na hranjenje ili kavu, da bi oni mogli naravno pogledati svoj DS9. E to je bolesno. U međuvremenu su oni znali i otići na obližnje brdo, gledati krajolik, vježbati se u nezainteresiranosti i vjerojatno prinositi obredne žrtve božanstvu DS9. I ja volim ZS, ali oni su mi totalno zgadili percepciju te serije, a čudno mi je s druge strane, ako si došao na more i još plaćaš smještaj, pa koja je logika da cijeli dan sjediš pred televizorom i gledaš... u njega! Pa to isto možeš raditi i doma. Pustimo sad to. Idem sad na kavu s Fićom, asketom, i nastaviću poslije. Znate šta je fora? Fora je kad dođeš u McMurter (neka brza hrana - dobra i jeftina, spas za dečke kojima nema ko kuhati) i kad vidiš dvije cure koje inače svaki dan uče u NSK-u na prvom katu, 3 metra od tebe i kad se i jedni i drugi pravite da se ne poznajete. E to mi je baš fora. A još veća mi je fora, kad si negdje na jadranu, i kad čitaš plakate prm. nekakav Brod Ljepote, ili neki party F-Scope, ili InaAdria Tour u odbojci, ili neki vrhunski DJ, ili CageBall i čitajući skužiš da sve to dolazi ili u Murter, ili u Betinu, Pirovac, Primošten, Vodice, ili uvalu Čigrađu i da su sva ta mjesta na najviše pola sata vožnje i da sve to možeš vidjeti i obići. E to je fora, i to mi sad fali. Ili recimo, kad skužiš da je u četvrtak Studio 54 u Haciendi, i da smo prošle godine bili i da je bilo odlično, naravno da se odmah počne skupljati ekipa. No, nekim čudom, uz činjenicu da je sad upad u Haciendu bezobraznih 40kn, uz malu pivu od 20-25kn, shvatim da nas je malo raspoloženo. Još kad čujem da je Darko pozvao svoju Tanjicu koja je u Vodicama, i kad Robi vodi svoju trenericu Elu (to nije ona nagradna) i njezinog dečka, onda ja naravno nazovem Maju i kažem da dođe s Vira, i ona nekim čudom dođe s Vira i na kraju se vozimo nas 6 u Robijevom Peškiću 106 u četiri ujutro iz Haciende, u kojoj je bilo super uz jako lošu glazbu, i onda u praznom Murteru sretnemo Robijevog blesavog frenda trenera s fudbalerkom koji je pijan kao i svaku večer, ali ipak spreman za jutarnji tenis u 10, i još Maja prespava u našem džumbusu, i Darka doveze Tanjin bratić u nekom Marcedesu CLK,…. Eto, ne znam šta sam više htio reć, ali to je MORE!!! To je ono čega nema preko godine, na kontinentu. Odoh na tu kavu već jednom! |